Litij, s atomskim brojem 3 i atomskom težinom 6,941, najlakši je element alkalijskog metala. Kako bi poboljšali sigurnost i napon, znanstvenici su izumili materijale kao što su grafit i litij kobalt oksid za pohranjivanje atoma litija. Molekularna struktura ovih materijala tvori rešetke za pohranjivanje nanomjera koje mogu pohraniti atome litija. Na taj način, čak i ako se kućište baterije slomi i kisik uđe, molekule kisika su prevelike da bi stale u ove sićušne rešetke za pohranu, sprječavajući atome litija da dođu u kontakt s kisikom i tako izbjegnu eksploziju.
Nakon dobivanja elektrona, ti ioni litija kristaliziraju se na površini materijala, što, kao i prenaelektrisanje, predstavlja opasnost. Ako kućište baterije pukne, doći će do eksplozije. Stoga zaštita litij-ionskih baterija mora uključivati najmanje tri elementa: gornju granicu za napon punjenja, donju granicu za napon pražnjenja i gornju granicu za struju. Općenito, uz ćelije litijske baterije, postoji zaštitna ploča u paketu litijske baterije, koja uglavnom pruža ove tri zaštite. Međutim, ove tri zaštite od zaštitne ploče očito su nedovoljne, a eksplozije litijskih baterija i dalje se često događaju diljem svijeta. Kako bi se osigurala sigurnost baterijskih sustava, potrebna je temeljitija analiza uzroka eksplozije baterija.
